Nightwish Croatia

Zimska Magija (Taikatalvi)

Od sve moje djece najdraža mi je ova pozornica
Gdje mjesečina na svojim putima savija grančice,
Gdje ljeto skrbi o velikom bijelom oceanu
Koje na krilima duhova Mjeseca
Dolazi po mene da me vrati domu mom

U zimskoj zemlji, trenutak vječnosti
se prišulja šapama mačića...
Ovdje u korijenima bajki mogu živjeti,
Gdje violina ima ogromnu želju
Svojim vječnim melodijama oslikavati,
Svojim pjesmama buditi Zemlju

By: Phantom

Rijeka duhova (Ghost River)

Dug je put niz duboku i divlju rijeku
Svaki zavoj i okret je dolina čuda
Jeziva vožnja za koju bismo dali sve
Krvari
Ostavi trag na svakom otoku što vidiš

Hej ti, dijete silovanja, riječna postelja te čeka
Snježno bijel, crn kao ugljen, tvoj život je takav razdor,
Nebeski štičeniče, dolje ispod pokazat ću ti takve prizore
Vjeruj, mi živimo kako sanjamo/vrištimo

„Potonut će, utopit će se u dubini
Divlja rijeka uzet će tvoje jedino dijete
Potonut će, utopit će se u dubini,
Mlinovi tiho melju u riječnoj postelji grada duhova

Potonut će, utopit će se u dubini
Želiš li me, prijedi prijeko!“

O čemu sanjaš, moje dijete?
O čarobnoj vožnji, zaljevu sirena?
Nikad ne upoznah srce ljubaznije od tvoga
Pusti da krvari
Ostavi trag na svakom otoku što vidiš

„Ja sam obojena lica, otrovni cjelov,
Sjetva sumnje, trol ispod mosta;
Prijeđi prijeko!
Smrt zbog tisuću rezova,
Vjeruj, mi živimo kako sanjamo/vrištimo!“

„Ja sam pustinjski krajolik, pijesak u tvom pješčanom satu,
Ja sam strah i trepet, gubava djeca,
Svako zašiveno oko.“

„Potonut ćemo, utopiti se u dubini,
Divlja rijeka bit će naša posljednja vožnja;
Potonut ćemo, utopiti se u dubini,
Mlinovi tiho melju u riječnoj postelji grada duhova.“

Prekrasno sramežljiv poput tebe,
Nikad ne gubi svoje srce,
I prijedi prijeko.

By: *Spitting Pink*

Želim svoje suze nazad (I Want My Tears Back)

Krošnje, dimnjaci, priče za snježni krevet, siva zima
Divlje cvijeće, one livade neba, vjetar u pšenici

Pruga preko vode, miris djedove ljubavi
Plavi riječni rukavci, Prosinci, mjesečina po krilima vilinog konjica

Gdje je čudo, gdje je strahopoštovanje
Gdje draga Alice kuca na vrata
Gdje je prolaz koji me vodi tamo
Gdje je stvarnost slomio Ludi Ožujski Zec

Gdje je čudo, gdje je strahopoštovanje
Gdje su besane noći za koje sam živio
Prije nego me godine uzmu
Želim vidjeti
Izgubljenost u sebi

Želim svoje suze nazad
Odmah želim svoje suze nazad

Balet u šumarku, i dalje posve sam, raste mlad
Zakrpana lutka, najbolji prijatelj, glas Mary Coste

By: Phantom

Oslobodi sirene (Turn Loose The Mermaids)

Zmaj iznad sivila groblja
Daleko daleko na kraju granice
Dijete koje se oslanja na čaroliju rođenja i strahopoštovanja

O, kako prekrasno bijaše nekoć
Samo ti i ja daleko iznad mora
Vode, jedva u pokretu
Mirno drhte

Na kraju rijeke, zalazak sunca osvjetljuje
sve relikvije dugo proživljenog života
Tu, umorni putniče odmori svoj štap
Odspavaj putovanje od svojih očiju

Ugodan put, ljubavi, vrijeme je za odlazak
Provjerila sam ti zube i ugrijala stopala
Na horizontu ih vidim da dolaze po tebe

Draž sirena, vječni zov
Ljepota u dalekozoru na starčevom trijemu
Sirene koji si oslobodio vratiše ti tvoje suze

By: Aggeliki

 Vrana, Sova i Golubica (The Crow, The Owl And The Dove)

Vrana mi je doletjela
Distancu zadržala
Tako ponosno stvorenje
Vidio sam joj dušu, zavidio ponosu
Ali nisam trebao ništa što je imala

Sova mi je došla
Stara i mudra
Probola je ravno kroz moju mladost
Vidjeh njene pute, zavidjeh njenom čulu
Ali nisam trebao ništa što je imala

Ne daj mi ljubav
Ne daj mi vjeru
Mudrost niti ponos
Daj mi nevinost umjesto tog

Ne daj mi ljubav
Imao sam svoj udio
Ljepotu niti odmor
Daj mi istinu umjesto tog

Golubica mi je došla
Nije imala straha
Odmarala mi se na ruci
Dotaknuh njenu mirnoću, zavidjeh na ljubavi
Ali nisam trebao ništa što je imala

Bijeli labud mi je došao
U jezeru se odrazila njena ljepota
Poljubio sam joj vrat, obožavao njenu milost
Ali nisam trebao ništa što je imala

Idi ka rijeci
Doći ćeš u čarobnu zemlju

by: Phantom

Pjesma o meni (Song of Myself)

1. Iz prašnjave police za knjige

2. Sva velika srca mirno počivaju

Slavuj je još uvijek zaključan u kavezu
Duboko sam udahnuo otrov koji još uvijek truje moja pluća
Stari hrast me štiti od tuge
Sunce se kupa na njegovom smrznutom lišću

Drijemajući u sablasnom gradu moga srca
Ona sanja o vremenu za priču i rječnim duhovima
O sirenama, o Whitmanovim djelima i vožnji
o bezumnim harlekinima i divovskim igračkama

Pjesma o meni, pjesma kojoj treba
smjela simfonija
Stih o meni, stih kojem treba
čisto srce da me umiruje pjevanjem

Sva velika srca mirno počivaju i polako umiru
Sva velika srca mirno počivaju na krilu anđela

Sva velika srca mirno počivaju
u tihoj patnji
Smiješeći se poput klauna dok predstava ne završi
Ono što ostaje za bis
je ista stara pjesma mrtvog dječaka
pjevana u tišini
Sva velika srca mirno počivaju i polako umiru
Sva velika srca mirno počivaju na krilu anđela

Ponoćni let u šume Convingtona
Princeza i pantera su uz mene
Ovo su mjesta za koja živim
Još uvijek bih dao sve da te volim više

Pjesma o meni, pjesma kojoj treba
smjela simfonija
Stih o meni, stih kojem treba
čisto srce da me umiruje pjevanjem

Sva velika srca mirno počivaju i polako umiru
Sva velika srca mirno počivaju na krilu anđela

Sad sva velika srca mirno počivaju
u tihoj patnji
Smiješeći se poput klauna dok predstava ne završi
Ono što ostaje za bis
je ista stara pjesma mrtvog dječaka
pjevana u tišini
Sva velika srca mirno počivaju i polako umiru
Sva velika srca mirno počivaju na krilu anđela

3. Crno poput klavira

Tiha simfonija
Isprazan opus #1,2,3

Ponekad je nebo crno poput klavira
Crno poput klavira iznad pročišćavajućih voda

Umirujuće frule, dosadni stih
Zahrđali ključevi bez vratiju

Ponekad je duša crna poput klavira
Crna poput klavira iznad pročišćavajućih voda

Sva velika srca mirno počivaju i polako umiru
Sva velika srca mirno počivaju na krilu anđela

4. Ljubav

Vidim sporog, običnog mladića na užurbanoj ulici
koji drhtavim rukama prosi milostinju
pokušava se smijati ali to mu nanosi beskrajnu bol.
Nitko ne primjećuje. Ja da, ali samo prolazim pored njega

Starac se svlači i ljubi lutku na svom tavanu.
Polumrak je a on je u suzama
I kad napkon svrši, njegove suze se slivaju poput slapa

Vidim pretučenog psa u uličici koja zaudara. Pokušava me ugristi.
Sav ponos je napustio njegove divlje suzne oči.
Da barem imam jednu suvišnu nogu

Majka posjećuje svog sina, smije mu se kroz rešetke
nikad ga nije voljela više

Pretila djevojka ulazi u dizalo sa mnom.
Sva lijepo sređena, zeleni leptir na njenom vratu.
Užasno sladak parfem me guši
Ide na večeru sama.
To je čini još ljepšom.

Vidim lice manekenke na zidu od cigle
Kip porculanskog savršenstva u nasilnom gradu-ubojici
Gradu koji štuje meso.

Prva stvar koju sam ikad čula je bio lutajući čovjek koji priča svoju priču
To si bio ti, trava ispod mojih bosih nogu
Logorska vatra u mrtvilu noći
Nebesko crnilo neba i mora

To smo bili mi
Lutali kišnim stazama, prolazili pozlaćenim plažama
Budeći se u novoj galeriji čuda svako jutro
Kupajući se na nikad prije viđenim mjestima
Nasukani na mat-obojanim otocima
Odjeveni samo zapljuskivanjem valova - najfinijim ogrtačem ljepote

Iznad smo svake smrtnosti, njišući se na dahu prirode
u jutarnjem zraku zore života
Prizor koji bi ušutkao Nebo

Želim putovati kuda putuje život
pod njegovim trajnim vodstvom
Gdje zrak ima okus snježne glazbe
Gdje trava miriše kao novorođeni Eden
Ne bih susretao ni čovjeka, ni stranca, ni tragediju, ni zanos
Kupao bih se u svijetu senzacije
Ljubavi, dobrote i jednostavnosti
(Narušen i zarobljen tehnologijom)

Misao na grobove moje obitelji je bio jedini trenutak
kad sam doživljavao istinsku ljubav
Ta ljubav ostaje beskrajna
pošto nikad neću biti čovjek kakav je moj otac

Kako možeš samo ''biti svoj''
Kad ni ne znaš tko si?
Prestani govoriti ''Znam kako se osjećaš''
Kako itko može znati kako se netko osjeća?

Tko sam ja da sudim svećeniku, prosjaku
kurvi, političaru, grešniku?
Ja sam, ti si, svi oni već

Drago dijete, prestani raditi, pođi se igrati
Zaboravi na sva pravila
U snovima nema straha

Postoji li selo u pahuljici?
Dijete me pitalo
Kakve je boje naša uspavanka?

Nikad nisam bio tako blizu istini kao tada
kad sam dotaknuo njenu svjetlu stranu

Smrt je pobjednik u svakom ratu
Nema ničeg plemenitog u umiranju za svoju religiju
Za svoju zemlju
Za ideologiju, za vjeru
Za drugog čovjeka, da

Papir je mrtav bez riječi
Tinta miruje bez pjesme
Sav svijet je mrtav bez priča
Bez ljubavi i mile ljepote

Bezbrižan realizam nas stoji duša

Jesi li ikad vidio Gospodina kako se smiješi?
Zar je sva briga za svijet učinila Prekrasnog tužnim čovjekom?
Zašto i dalje nosimo sprave za mučenje oko naših vratova?
O kako je trula vaša predapokalipsa
Vi zlobne lude koje proživljavate dno noćne more

Vidim sve one prazne kolijevke i pitam se
hoće li se čovjek ikad promijeniti

Ja bih također htio biti dostojan mladić, ali sve što jesam su dim i odrazi
Sve mi je dano, zaslužujem li bar nešto

I ondje zauvijek ostaje prijelaz iz G u E mol

by: Dangerous & Moving